Zivot

Zivot sto li je zivot?,tek trenutak ili djelic sekunde? Zasto toga nismo svjesni od rodenja? Moj zivot ,koliko se sjecam pocinje negdje od trece godine barem mi tamo seze sjecanje, ili je to trenutno, sigurno se sa nekih sedamdeset necu sjecat niti te trece godine slagalice zvane zivot.Djetinstvo provedeno na selu,neki bi rekli idila, ali cesto to tako bas i ne bude, priznajem ima prednosti ali svakao i mana. Divna su sjecanja na prirodu, zivotinje , bezbriznost i obitelj koju sam onda imala, imam je i sada, ali u nekom sasvim drugom smislu i nekom drugom kontekstu. Sjecanja na selo i djetinjstvo su i danas jako ziva, samo ne slikovito, nego vise mirisima i sjecanjima na glasove dragih ljudi kojih vec niz godina nema, na zalost. Glas moje bake i njezine rijeci cesto i danas odzvanjaju u podsvjest, pjesma moje druge bake tako je cesto negdje tu ,a i njezine svade sa dedom onako usput. Miris pokosenog sjena i zemlje poslje kise, cesto se uvuce u nosnice miljama daleko od tog sela u kojem vise nikoga i nicega nema , samo tisina se moze pronaci na grobovima.

Zivot.. treba ga zivjeti ali mi to tako cesto ne znamo, tako cesto ostanemo zaglavljeni u proslosti ili opet zurimo u buducnonost. Godinam nisam to shvacala ,uglavnom sam bila u konstantnom strahu, kako cu dalje, te zivjela u buducnosti, a priznajem povremeno bih se vracala i u proslost kopajuci si po starim ranama. No, godine i teret na ramenima nas stiscu, da se zapitamo i lagano nam se kristalizira, stani polako ,ne zuri ,ne vracaj se, budi tu u trenutku, zivi za sad, za male stvari . Danas je zivot.. sada je zivot.. trenutak je zivot.