Mir

Pronaci mir u dusi je veliko blago,pronaci mir u srcu je bogatstvo. Precesto nas truju okolina, navike, obicaji ili tragovi emocionalnih oziljaka iz djetinstvana, na putu da pronademo sebe,i svoju cjelkupnu svrhu. Temeljni strah koji nas koci na putu k sebi je strah od smrti,a uz njega se onda vezu strah od neimastine, poraza i ostalih razlicitih gubitaka.Strah od smrti je ustvari strah od promjena,a promjene su svakodnevni dio zivota,pa i samo ljudsko tjelo kroz zivot se mjenja bezbroj puta.Trazeci svoju svrhu dugo sam zivjela u grcu i strahu,a pretezno u strahu od buducnosti. Kako cu sutra,? ako ostanem bez posla,ljubavi,obitelji,sve su to bili strahovi uz koje nisam mogla rasti i napredovati.Tesko je bilo svhatit da buducnosti nema, isto kao ni proslosti i da je sve SADA ,kako proslost tako i buducnost.Spoznaja o vremenu je bila prvi korak u mom duhovnom rastu ,a uz tu spoznaju i druge su dolazile korak po korak. Zanemarih okolinu ,zanemarih tradiciju ,obicaje i zivot po pravilima drugih i jednostavno prionuh iskljucivo zivotu po svojim vlastitim nahodenjima i osjecajima,ali zivotu za sebe iz ljubavi, ne iz samoljublja.Osluskivala sam srce,slusala dah i otvorila mi se jedna sasvim nova dimenzija zivota. Nestali su strahovi, a ako se i pojave znam ih prepoznat i okrenut emocije sebi u korist.Odjednom shvatih kolko sam duhovno narasla i kolko je ispunjeno moje srce,odjednom je mir poceo prozimat cjelo moje tijelo i veselje je polako ispunilo cijelo moje bice. Pocela sam uzivat u malim stvarima jer one neke velike nisu vise bile privlacne,isto tako spoznajem da su ustvari te danasnje male stvari jako velike. Rastem jos uvijek,ucim i spoznajem ,otvorila sam srce i ispunila cijelo svoje bice ljubavlju.Ljubav je i onako kljuc svega i uz strah jedina istinska emocija. Jednom kad ljubav prevlada strahove nema vise povratka,tada je ljubav jedino i iskljucivo mjerilo koja nas vodi na visoke vibracije i na mjesta u srcu koja svi posjedujemo samo ih se moramo podsjetit i spoznati.