Ljubav

Za ljubavlju tragamo svi,a ona je u nama,i potraga nema smisla. Voljeti sebe, znaci voljeti druge o kako tesko to shvacamo i prepoznajemo.Kao djete isto trazih ljubav,ponajprije onu roditeljsku a kasnije onu pravu,od koje se drhti i koja je za cjeli zivot.Roditelji su mi davali malo ali nisu vise niti bolje znali,zbog toga gladna ljubavi u svom sazrijevanju krenuh u ocajnicku potragu za njeznoscu,prihvacnjem i razumjevanjem. Naravno sve ono sto sam trazila nije bilo u drugima ,a cesto sam jako lose birala jer covjek ko covjek privlace ga suprotnosti.Mogla bih reci da sam istinski voljela samo dva puta sve ostalo je bilo vezanost, povezanost ili tek zaljubljenost. Pravu i istinsku ljubav sam pocela lagano shvacat tek kad sam postala roditelj, ta ljubav cesto rusi sve granice ali ona je nama majkama i instinktivna. Bezuvjetna ljubav je jedino u nama,

jos i danas ucim i prihvacam tu spoznaju, jos i danas sam cesto svjesna da sama sebi ne dajem dovoljno,no to je cesto zbog odgoja ,uvjerenja ili okoline. Lagano ucim i napredujem u spoznaji da voljeti sebe je preduvjet da bih mogli voljeti sve oko sebe ljude,zivotinje biljke. Ljubav je jedinstvena i samo kad se djeli je istinska ,zbog ljubavi i znanja i jesmo ovdje,i sve vise shvacam koliko smo povezani, sve vise osjecam zivotinje , prirodu i da sve vise prepoznajem drage i iskrene ljude koji su naravno spremni djelit ljubav.