Vojnice moj..

Duboko u dusi urezana slova tvoga imena..,duboko u srcu ne izbrisv trag prve ljubavi.

Vojnice moj..hrabrosti moja..najljepse godine moje.. ostavljene na rubu i nikad dovrsene. Duboko u srcu sjecanja na prvi uzdah,vreli dodir i prvo iskustvo ostavljeno u tvom oku. O vojnice moj..koliko je samo trebalo hrabrosti za to..uzavrela tijela pomjesane emocije i ljubav..da ljubav ..ona istinska i prava koju onda nismo prepoznali..samo smo slutili..

O vojnice..ostala je tuga..,a ti si otisao..negdje gdje je trebalo puno vise hrabrosti..ostale su suze i prazana dusa..ostala su sjecanaj i ponos..

Da vojnice moj..vodili smo borbe i dalje ,one u sebi i izvana sebe...Godine su letjele,a zivot se neumorno mjenjao...koracali smo dalje s drugim bolom al istim osjecajem u dusi.

Mjenjala su se vremena,dani godine,gradovi,drzave sve se mjenjalo samo je jedno mjesto ostalo uvjek isto ono u srcu..

Vojnice moj..vise ne vodis borbe,onu najvazniju si izgubio,od nje si jednostavno pobjegao,a od srca se ne bjezi,od ljubavi se bjezi..

Godine nose svoje,al srca su i dalje ista..i dalje smo sami..svatko sa svojom borbom svako sa svojim bolom..i da ..i dalje cekamo ljubav..i dalje strepimo otvorenog srca kao vojnik na strazi..