Strpljenje

Biti sam..ustvari jesmo li ikada sami..?Prepoznati ljepotu u budenju jutra,u odlasku dana,vidjeti svrhu u ocima dijeteta ili u razigranosti zivotinja.Pitam se dali nas bog stavlja na kausnju kad nas ostavi same..prividno same..Ponekad znam tragati u nutrini duse za drustvom ili ispunjenoscu vremena,a opet precesto sam izbirljiva u izboru ljudi koji mi odgovaraju,cesto uzivam u samoci i u tisini, te me gusi buka raznovrsnih ne vaznih stvari...vracam li se ja to onoj pravoj istinskoj sebi??Vec duze vremena trazim svoj bit..tapkam na mjestu..pitajuci se gdje je??..vec duze vremena pratim svoje strpljenje cekajuci neki dogadaj koji ce mi promjeniti zivot,vec duze razmisljam o mojoj svrsi u ovom zivotu i tako kroz sve to dolazim do zakljucka da je moj zadatak nauciti biti strpljiva...tezak zadatak za osobu koja je po prirodi radoholicar i skrivena sanjalica.

Cesto se ulovim da zurim,nesto me vuce na vjecitu akciju..kamoli samo zurim ?.od cega li bjezim..?.ne znam ,mozda odgoj i neke zivotna situacije..u meni je vjecita borba izmedu onog kako i onog u sta vjerujem ,a opet u nekim situacijama prepoznajem moju savrsenu smirenost i strpljenje..

Dusa je vjecna ona nema kraja..i nije to moj strah od smrti..svjesna sam toga cesto sa godinama sve vise..i pitam se u sta cu se preobrazit u sljedecem zivotu?.. mozda po kazni ucim strpljenju ,a mozda imam neke dugove iz proslih zivota...trebam li se uopce pitati?" Strpljen spasen kazu"

Borbe se nizu,usponi i padovi se nizu,ali ja idem dalje i dalje ne posustajem...zar nije i to strpljenje.

Sretna i ponosna ipak znam nesto i ucim lagano,mi ljudi i jesmo ovdje samo zbog ljubavi i znanja. Koliko bog ima sa nama strpljenja cesto se pitam??