Plima

Nailazis mi kao plima svaki dan ,kroz ostavljene godine i kroz nepregledne padove u borbi zvanoj zivot. I dalje si tu.. mada vec dugo nisi moj....Pronalazim te u svakom tudem pogledu i svakom novom jutru...pronalazim te kroz nepregledna lutanja duse i kroz ostavljene uspomen. Neprestalno se ranjavam i uporno te trazim..jos uvijek je svjez miris tvog parfema i dodir tvojih ruku na mome tijelu...jos uvijek su ti otvorena vrata mada si ti njima vec odavno zalupio...Nailazis mi kao zed i usne su te zeljene,a dusa stremi k tebi...tiha plima duse me vuce ,a srce ludacki udara na samu spomen tvoga imena...Nailazis mi kao prijetnja ,a ja ti se uporno predajem,ne birajuci nacin niti vrijeme,stalano si tu kroz jutra,kroz noci i na svakom mom koraku. Kako da ti pobjegnem .?..kako da te iz srca izcupam?... kad si se u njega duboko usadio.