Ljudi

Poznavajuci ljude sve vise volim zivotinje kako kaze ona dobra stara. Nekako s godina i valjda sa sazrjevanje duhovno sve vise imam strpljenaj promatrati ljude i njihove reakcije. Budi se u meni priznajem jos uvjek onaj potaknuti gnjev da reagiram na poneku nepravdu,ali ne ipak samo zastanem i promatram.Slaba sam jedino na dijecu, zivotinje i starije ljude kad treba reagirat.Osobno pustam ljude da izbace svoje frustracije, da se dokazuju,hvale ,lazu ili glumataju,i pri tome ih samo dam do znanja da misle kako im vjerujem ,bojim ih se ili nesto deseto. Prestala sam odavno brinuti da li ce me netko povrjediti, prestalo mi je biti vazno da netko misli kako mu vjerujem ili da nekom dopustim rekaciju bilo negativnivnu ili pozitivnu. Ljudi... cudne smo mi biljke,ali neko sa istim zarom prepoznajem one meni slicne i one na mojoj valnoj duljini. Osobno poznajem jako malo mojih virtualnih prijatelja,neki s nepovjerenjem prihvate zahtjev za prijateljstvo,sto svakako razumijem,no s nekima kliknem odmah,nekima nije potrebno pravo ime i prezime. Poneki ljudi me nadahnjuju, njihov rad,ideje ili stvari kojima se bave i radi takvih jos uvijek imam vjere u ljude. Vjerujem da radi njih i onih slicnih meni ima nade za covjecanstvo jer ionako smo svi povezani vidljivim i nevidljivim nitima energije kojom bi se svi malo vise trebali pozabavit,naravno u pozitivnom smislu. Unistavaju nas ratovi ,katastrofe,terorizam ,glad i jos puno toga,a potrebno je samo da se okrenemo jedni drugima, jer na zemlji je obilje i ne uskudjevamo u nicemu jedino nam ljubavi i razumjevanja tako prokleto nedostaje.