Rapsodija

Rastapa se zivot..kocnice osjecaja popustaju...

Navikla sam cekati na veceri duge gdje zvijezde doticu tvoje oci...

Provela sam dane i noci nespremna za kraj jedne epizode zvane rastanak...

Zovu me ulice..traze me rastrgane cipele zeljene ponovnog puta

u nepoznato..

Razbarasuna kosa ..nemirne ruke i zelja za tobom..

Otislo je sve..vec odavno.. tamo negdje od kud povratka nema

Oprostit ces mi na nedovrsenom tekstu, na izguzvanoj haljini i nespremnom srcu da ti se opet i opet podari

Danas me krenulo prije nego me satrlo..negdje tamo u djelicu srca ostao je jos samo jedan netaknuti dio..

Dio za tebe..

Stizu me sjecanja gaze me kao val a ruke traze spas..

Poslala sam pismo bez adrese i bez imena..

Netko me odavno cekao na zimi u crnom kaputu nebi li mi pokazao put prema zvjezadama..

Moje ruke i dalje klize po tikama klavira pustajuci u noc predivne zvuke.. koji nagovjestaju ostanak tek onih slabih..

Jesen se sluti i magicni tepisi od lisca svojim sustanjem paraju moje srce..jutra su maglovita i tako neopisivo trebam tvoj zagrljaj..

Dusa mi popusta pod naletima kise koja lupa i kao da te doziva na nase zajednicke veceri uz caj..

Metez osjecaj..i suze na licu ,a ne tako davno imali smo sve..

Rapsodija neutazenih i neuzvtracenih emocija me ubija..

Tamo negdje ispod nekog drugog neba netko je potjerao kisu i cuje se tek poneki setac koji gazi tepih lisca koji me ubija..