Budenje

Ponekad sam tamo negdje gdje si i ti,ponekad..

zeljno docekujem jutra koja ne donose nista..

Vrjedi li stalno voditi bitke koji nemaju smisla?

U nekom nasem snu ljubav je vrjedila vise..

Mirise na poraz i tek pokoja suza me trgne na budenje.

Lagani povjetarac mi miluje lice,

a sunce me zove da izadem..

Zaboravila sam kakav je okus prave ljubavi..

Moja osjetila se lagano bude i veseli me cvrkut ptica..

Ne zelim prolaznost..i ljude koji nemaju nista za dati..

Iskeno dajem srce na dlanu

nekome sa prstima od paperja,

nekome bez puno pitanja..

Spoticem se stepenicama za nigdje,

a poziv za gozbom ljubavi je neodoljiv..

Molim pogresne putnike na vlaku mog zivota da izadu..

Ispila sa sve case krivnje koje sam trebala

Spreman sam uhvatiti svaki sljedeci zalazak sunca..

i uzivati u svakom novom mirisu zivota..

More me zove..zeljna sam njegove sinfonije valova

i svake sljedece nevere..

Suma me zove..zeljna sam mirisa njenog

a noge moje traze dodir jutanje rose...

Budi se dan..budi se i moj zivot..

Polagano opet hodam osjecajuci svaki dodir novoga zivota..