Ponekad sam tamo negdje gdje si i ti,ponekad.. zeljno docekujem jutra koja ne donose nista.. Vrjedi li stalno voditi bitke koji nemaju...

Stanujes li jos uvjek tamo na ivicama moga sna.. Prolazis li jos uvjek cesto mostovima izmedu zbilje i stvarnosti...? Odavno vec nestalo...

Rastapa se zivot..kocnice osjecaja popustaju... Navikla sam cekati na veceri duge gdje zvijezde doticu tvoje oci... Provela sam dane i...

Od mene do tebe prolazi put beskonacnosti.. Usadih ti nadu i cekanje na ljubav dok si ti pleo i tkao nase snove.. Nailazila sam na samu...

Pozeljet cu danas stati na tvoje srce... nebi li na njegovim stepenicama bila blize tebi.. Pokusacu nocas moliti za oprost jer nisam...

Mozda ces jednom trazit ljubav koju sam ti htjela dati..mozda ces jednom smoci snage i otvoriti ranjivu dusu.. Pored tebe sam bila...

Poznavajuci ljude sve vise volim zivotinje kako kaze ona dobra stara. Nekako s godina i valjda sa sazrjevanje duhovno sve vise imam...

Ljubavlju sam zvala svasta..korila rjeke i mora trazeci ono prvo..Mozda ne treba uopce traziti. Treba li samo cekati ljubav? Ponekad sam...

Odlaze dragi ljudi..odlaze djeca..svako krece i koraca svojim putem..poneki krecu gdje zele,a neki tek tamo gdje moraju.. Ostaju tek oni...

Pronadi me negdje tamo gdje se rada jutro....cekam te vec odavno. Pronadi me zaboravljenu i ostavljenu u hodnicima zivota kako trazim...